Objavljeno: 10.08.2004. Autor: Hrvoje Petric
Ivanuš Pergošić, Decretum 1574, Hrvatski kajkavski editio princeps, za tisak priredio i priloge napisao: Zvonimir Bartolić, Matica hrvatska Čakovec i Zrinski, Čakovec 2003, str. 572.
Za poznavanje pravne povijesti zemalja krune Sv. Stjepana u ranom novom vijeku nezaobilazno je djelo Ivanuša Pergošića, Decretum, tiskano u Nedelišću 1574. godine, objavljeno ove godine zaslugom Zvonimira Bartolića iz Čakovca. Nakladnici su u predgovoru napisali: »Najstarija hrvatska kajkavska tiskana knjiga – hrvatski kajkavski editio princeps – Decretum Ivanuša Pergošića, otkako je daleke 1574. u Nedelišću, na dohvat turskih topova, tiskan sada se tek nakon punih 429 godina u Hrvatskoj ponovno objavljuje… I sama tiskara svjedoči da je Hrvatska bila Europa. Govoreći ovo ipak moramo spomenuti jednu obljetnicu: četristotu obljetnicu smrti Jurja Zrinskog (1549.-1603.). Tiskaru je utemeljio kad mu je bilo nešto više od 20 godina. Očito je da bez njegove ne samo ratničke nego i kulturne hrabrosti tiskare u Nedelišću, pa niti Decretuma ne bi bilo «
Decretum Ivanuša Pergošića je nerazdvojan od plodne kulturne djelatnosti obitelji Zrinski na hrvatskom tlu, a pogotovo od znamenitog Jurja Zrinskog (1549.-1603.). Puni naslov djela je» Decretum koteroga je Werbeuczi Istvan diachki popiszal a poterdil ga ie Laszlou koteri e za Matiasem Kral bil za use Gospode i Plemenitih hotieniem koteri pod Wugherske corune ladanie slisse. Od Ivanussa Pergossicha na Szloviensski iezik obernien « Kao što se vidi iz naslova Ivanuš Pergošić je napravio kajkavski prijevod (i prilagodbu) znamenitog pravog djela Tripartitum autora Istvana Werböczyja (Stjepana Vrbovečkog) iz 1517. godine. Werböczy (Vrbovečki) je nakon Dožine bune (1514.) sabrao sve dotadašnje uobičajene pravne norme, koje je prihvatio Ugarski sabor, a potvrdio kralj Vladislav II. Jagelović. Iako djelo nije dobilo kraljev pečat ono je 1517. bilo tiskano u Beču pod naslovom Decretum opus tripartitum iuris consuetudinarii inclyti regni Hungaria (ili skraćeno Tripartitum). Zanimljivo je spomenuti da je 1565. Werböczyjevo djelo preveo na mađarski jezik Balazs Vörös, bilježnik Biharske županije.
Prema Bartolićevoj studiji Werböczyjev «Decretum ima tri dijela pa mu odatle i alternativni naziv Tripartitum. U literaturi se katkada navodi i pod imenom Tripartit. U Prvom dijelu Decretuma govori se o plemstvu, stjecanju plemstva, o plemićkim pravima, privilegijama, o crkvenim nadarbinama, kraljevskim darovnicama, nasljeđivanju plemićkih dobara, o omeđivanju plemićkih posjeda, o bračnom imovinskom pravu… U drugom dijelu Decretuma govori se o zakonima unutar hrvatasko-ugarske države, zatim o statutima, običajima, privilegijama. Posebno se govori o pečatima, njihovoj vrijednosti i krivotvorinama. Isto tako govori se o sudskim postupcima. U trećem dijelu Decretuma govori se o posebnim pravima u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji i Erdelju, govori se o homagiju, kaznama za umorstvo, zločincima, običajima erdeljskih Sikula i o pravnoj regulaciji slobodnih kraljevskih gradova. Na kraju se također govor i o zakletvi Židova…»
Poslije uvodnih tekstova i tumača latinskih riječi, prije Pervoga tituluša, objašnjavajući naslov, Pergošić sam za Decretum veli da su «Na tri strane razdeljene knjige vu koterih su oneh orsagov koteri pod vugersku korunu sliše se pravde od Werböczi Ištvana na dijački popisane, a od iste od Ivanuša Pegošića na slovienski jezik obernjene 1574.» Autor govori i o Pergošićevu prijevodu. «Pergošićev Decretum se u ponečem razlikuje od Werböczyjevoa. Pergošićeva Perva strana, Pars prima, ima dva tituluša manje. Osim toga, Pergošić je ispustio čitav vrlo opširan Werböczyjev Prologus, Predgovor od 16 tituluša…»
Nakon predgovora slijedi preslik Pergošićevog Decretuma, a potom je tiskana vrijedna transkripcija istog djela koju je načinio Zvonimir Bartolić. Ona će zasigurno biti od neprocjenjive vrijednosti budućim istraživačima hrvatske prošlosti jer na primjeren način približava tekst Decretuma čitateljima.
Posljednji dio knjige čine prilozi kojima je autor Zvonimir Bartolić. Prvi od njih je prilog o hrvatskoj tiskari u Nedelišću u doba Zrinskih. Drugi je opsežna studija o samom djelu Decretum Ivanuša Pergošića. Iza toga su tumači manje poznatih riječi, izraza i pojmova, Pergošićev razlikovni dijalektalni rječnik te pribilježbe uz čitanje Pergošićevog Decretumu. Svemu su pridodani popis literature, sažeci na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku.
U recenziji Stjepka Težaka piše, uz ostalo: «Ne treba o objašnjavati koliko je korisno imati danas preslikani i transribirani Pergošićev prijevod. Važno je naglasiti da je to Bartolić učinio na najbolji način. Pergošić je svoj prijevod pisao u trima verzijama: u više kajkavskoj, kajkavsko-čakavsko-štokavskoj i manje kajkvaskoj verziji… Glede samog prijevoda s latinskoga jezika Bartolić na temelju podataka do kojih su došli proučavatelji što su mu prethodili i vlastitog proučavanja pokazuje da Pergošić nije doslovno prevodio nego je tekst prilagođavao namjeni. U dijelu koji se odnosi na Ugre ponešto je skraćivao, a neke je dijelove koji se tiču Hrvata i nadopunjavao.»
Zanimljiva je recenzija Jože Skoka u kojoj je, uz ostalo, spomenuo: «Svojom znanstvenom akribnošću koja je u reprintu i kritičkom izdanju usmjerena, ne samo jezičnim i «tekstološkim» problemima, nego i kulturološkim pitanjima, povijesnog i književnopovijestnog karaktera, Zvonimir Bartolić donosi rezultate koji su ilustrativni za genezu samog djela, ali i za njegovo značenje u genezi kajkavskog jezika i kajkavske književnosti, ali i za njegovo pravno značenje… Bartolić nam ovim izdanjem omogućuje novi, putniji i sadržajniji susret s Pergošićem kojega ćemo čitati s radoznalošću i kritičnošću spram sadržaja njegova Decretuma… no taj ćemo srednjovjekovni pravni kodeks s asocijacijom na njegove norme čitati i u prepoznavanju značajki njogova, u svakom slučaju, originalnog kajkavskog jezika.»
Knjizi je logično pridodan životopis priređivača ovog djela i piscu priloga Zvonimiru Bartoliću, koji je najzaslužniji za objavljivanje ovog izdanja Decretuma. Ovo izdanje je tiskano na kvalitetnom papiru uz odlično otisnute popratne grafičke priloge. Spomenimo da su urednici knjige Zvonimir Bartolić i Tomo Blažeka, članovi uredničkog odbora: Zvonimir Bartolić, Drago Bišćan, Tomo Blažeka, Josip Bratulić, Ernest Fišer, Dragutin Feletar, Vladimir Halić, Dragutin Horvat, Zlatko Horvat, Zvonko Kovač, Valentin Putanec, Joža Skok i Stjepko Težak, recenzenti su Valentin Putanec, Joža Skok i Stjepko Težak, tehnički urednici Boris Resman i Josip Cvetko, prijepis izvornika je napravio Franjo Marciuš, računalni unos Nevenka Šardi, prijevod sažetka na engleski i njemački jezik Vladimir Legac, dok je naslovnu stranu dizajnirao Dragutin-Dado Štebih.
Na kraju preostaje da još kažemo nekoliko riječi o Ivanušu Pergošiću, autoru-prevoditelju Decretuma. On se rodio najvjerojatnije oko 1521. ili 1522. na moslavačkom prostoru. Bio je učitelj (rektor gradske škole) u Zagrebu, te gradski i županijski bilježnik (notar) u Varaždinu. Upravo je posljednji podatak vrlo važan za upoznavanje s razlozima izuzetno brzog prijevoda Werböczyjevog Tripartituma na kajkavski objavljenog tiskom Rudolfa Hoffhaltera (rodom iz Donje Lendave u Prekmurju) 10. kolovoza 1574. godine u Nedelišću. Osim toga djela, Pergošić je u Varaždinu 1587. objavio spis Erazma Roterdamskog «Praefationes et epistolae» s još nekim spisima. Umro je u Varaždinu 1592. godine, a svojim je prijevodom (i prilagodbom) Decretuma zadužio kasnije generacije.
Na kraju, moramo odati iskrene čestitke na trudu oko priređivanja najnovijeg izdanja Pergošićevog Decretuma Zvonimiru Bartoliću, kojim je najširoj javnosti približio izvrstan izvor za povijest, pravo, kulturu i svakodnevni život koji je bio u praktičnoj primjeni od 16. do 19. stoljeća.
Kljucni pojmovi: Radovi
Objavljeno u Radovi | Komentari (0)
